Video nadzor na radnom mestu – pod kojim uslovima je zakonit?
1. februar 2023.U jednom od naših prethodnih tekstova (dostupan ovde) pisali smo o odluci koju je nedavno doneo španski organ za zaštitu podataka o ličnosti, kojom je novčano kaznio poslodavca kao rukovaoca podacima o ličnosti zbog korišćenja opcije audio snimanja u okviru sistema za nadzor zaposlenih, a koji podaci su kasnije korišćeni za potrebe otkazivanja ugovora o radu zaposlenom.
Imajući u vidu da je pitanje korišćenja video nadzora na radnom mestu izuzetno aktuelna tema u kontekstu zaštite podataka o ličnosti, budući da i poslodavci u Republici Srbiji sve češće koriste različite alate za vršenje nadzora nad radom zaposlenih, kao što su video nadzor, GPS, softveri za nadzor nad korišćenjem računara i drugo, u nastavku ćemo pomenuti još dve odluke evropskih tela za zaštitu podataka o ličnosti koje su nedavno donete sa tim u vezi.
Estonija
Shodno odluci estonskog organa za zaštitu podataka o ličnosti, korišćenje sigurnosnih kamera za video nadzor zaposlenih ne može biti zasnovano na pristanku zaposlenih, već na postojanju legitimnog interesa poslodavca, koji je utvrđen na odgovarajući način.
Naime, estonski inspektorat za zaštitu podataka o ličnosti je po službenoj dužnosti pokrenuo istragu protiv jednog hotela, radi ispitivanja po kom osnovu i u koje svrhe su korišćene sigurnosne kamere koje su u istom instalirane, a kojom prilikom je poslodavac kao osnov za obradu podataka o ličnosti priložio saglasnost zaposlenih. Međutim, prema nalaženju postupajućeg organa, a u skladu sa relevantnim odredbama GDPR, pristanak zaposlenog ne može predstavljati validan osnov obrade podataka o ličnosti u radnopravnim odnosima, već takva obrada može biti zasnovana isključivo na postojanju zakonske ili ugovorne obaveze poslodavca ili njegovog utvrđenog legitimnog interesa.
Hrvatska
Čak i u slučaju postojanja odgovarajućeg osnova za obradu podataka o ličnosti zaposlenih korišćenjem sistema video nadzora, tj. sigurnosnih kamera, predmetne kamere ne mogu biti usmerene u bilo kojem pravcu, već i u tom pogledu postoje izvesna ograničenja.
Tako, hrvatska Agencija za zaštitu osobnih podataka je – u predmetu koji, istina, nije u vezi sa odnosima između poslodavaca i zaposlenih, ali koji svakako može predstavljati opštu instrukciju u tom pogledu – naložila rukovaocu podacima o ličnosti da izmeni ugao pod kojim su kamere postavljene. Naime, postupajući po podnetoj pritužbi, navedeni organ je našao da su kamere koje je postavila jedna stambena zajednica pozicionirane tako da, pored same zgrade, snimaju i deo javnog prostora u neposrednoj blizini iste. Pozivajući se na odredbe GDPR, kao i lokalnog propisa o zaštiti podataka o ličnosti, postupajući organ je naložio prilagođavanje postavljenih kamera tako da istima ne bude sniman pomenuti javni prostor, s obzirom na odsustvo osnova za takvu obradu.
Video nadzor u svetlu domaćih propisa
Upotreba video nadzora, kao i kontrola odlaska i dolaska na posao, te komunikacije zaposlenih putem različitih uređaja predstavljaju radnje obrade podataka o ličnosti, shodno čemu se iste moraju vršiti u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti podataka o ličnosti (Sl. glasnik RS br. 87/2018) („Zakon“), odnosno uz poštovanje Zakonom propisanih načela obrade, te uz adekvatno informisanje zaposlenih o tome.
To naročito podrazumeva da je poslodavac dužan da prethodno utvrdi postojanje legitimnog interesa za takvu obradu, pri čemu pojam „legitimni interes” treba razlikovati od pojma „svrha obrade“, budući da je legitimni interes u smislu Zakona širi pojam, te zapravo podrazumeva širi smisao, odnosno razlog obrade podataka.
Model akta o proceni legitimnog interesa kao pravnog osnova za obradu podataka o ličnosti dostupan je na veb-sajtu Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.
Ovaj članak je isključivo informativne prirode i ne predstavlja pravni savet. Ukoliko su Vam potrebne dodatne informacije, budite slobodni da nas kontaktirate.