Poreski tretman prihoda koji od stranog pravnog lica ostvari rezidentno fizičko lice po osnovu rada u Srbiji

Poreski tretman prihoda koji od stranog pravnog lica ostvari rezidentno fizičko lice po osnovu rada u Srbiji

19. april 2023.

Ministarstvo finansija Republike Srbije je dana 18.01.2023. godine izdalo mišljenje br. 011-00-940/2022-04, koje se tiče poreskog tretmana prihoda koji fizičko lice – strani državljanin i poreski rezident Republike Srbije ostvari od stranog pravnog lica po osnovu svog rada na teritoriji Srbije („Mišljenje“).

Sadržina Mišljenja

Shodno Mišljenju, prihod koji od stranog pravnog lica ostvari fizičko lice ˗ strani državljanin i poreski rezident Republike Srbije po osnovu svog rada na teritoriji Republike Srbije, saglasno ugovoru o radu koji je zaključio sa tim stranim pravnim licem kao poslodavcem (nerezidentno pravno lice koje nema registrovan ogranak ni predstavništvo, kao ni povezano pravno lice u Republici Srbiji) prema propisima strane države gde se nalazi sedište tog pravnog lica, ima poreski tretman drugog prihoda, po kom osnovu se obračunavaju se i plaćaju pripadajući doprinosi za obavezno socijalno osiguranje.

Inače, prema odredbi člana 7. stav 2. Zakona o porezu na dohodak građana, rezident Republike Srbije, u smislu ovog zakona, jeste fizičko lice koje:

  • na teritoriji Srbije ima prebivalište ili centar poslovnih i životnih interesa; ili
  • na teritoriji Srbije, neprekidno ili sa prekidima, boravi 183 ili više dana u periodu od 12 meseci koji počinje ili se završava u odnosnoj poreskoj godini.

Obrazloženje Mišljenja

Naime, odredbama člana 85. stav 1. tač. 1) i 16) Zakona o porezu na dohodak građana propisano je da se ostalim prihodima, u smislu ovog zakona, smatraju i drugi prihodi koji po svojoj prirodi čine dohodak fizičkog lica, a naročito prihodi po osnovu ugovora o delu, kao i svi drugi prihodi koji nisu oporezovani po drugom osnovu ili nisu izuzeti od oporezivanja ili oslobođeni plaćanja poreza po ovom zakonu. Shodno odredbi člana 100a stav 2. predmetnog zakona, obveznik koji ostvaruje zarade i druge prihode u ili iz druge države, kod diplomatskog ili konzularnog predstavništva strane države, odnosno međunarodne organizacije ili kod predstavnika i službenika takvog predstavništva, odnosno organizacije, dužan je da sam obračuna i uplati porez po odbitku po odredbama ovog zakona, ako porez ne obračuna i ne uplati isplatilac prihoda.

Nadalje, saglasno odredbi člana 6. stav 1. tačka 17) Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, lice koje ostvaruje ugovorenu naknadu je fizičko lice koje obavlja poslove po osnovu ugovora o delu, autorskog ugovora, ugovora o dopunskom radu i drugog ugovora ili po nekom drugom osnovu, a za izvršen rad ostvaruje ugovorenu naknadu, odnosno naknadu za rad. Ugovorena naknada podrazumeva naknadu za rad u kojoj su sadržani porez i doprinosi koji se plaćaju na teret lica koja ostvaruju tu naknadu, saglasno tački 18) istog člana predmetnog zakona. U skladu sa odredbama člana 28. ovog zakona, osnovica doprinosa za lica koja ostvaruju ugovorenu naknadu je oporezivi prihod od ugovorene naknade, u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak građana. Inače, prema odredbi člana 57. stav 2. ovog zakona, lice koje ostvaruje ugovorenu naknadu dužno je da samo obračuna i uplati doprinose u slučaju kada tu naknadu ostvaruje od lica koje prilikom isplate naknade nije obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa.

Odredbom člana 12. stav 1. tačka 3a) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisano je da osiguranici samostalnih delatnosti jesu lica koja rade na teritoriji Republike Srbije za stranog poslodavca, koji nema registrovano predstavništvo u Republici Srbiji, kod koga za obavljen posao ostvaruju naknadu (ugovorena naknada), a nisu osigurani po drugom osnovu.

Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, Mišljenjem je zauzet stav da prihod koji od stranog pravnog lica ostvari fizičko lice ˗ strani državljanin i poreski rezident Republike Srbije po osnovu svog rada na teritoriji Srbije, saglasno ugovoru o radu koji je zaključio sa tim stranim pravnim licem kao poslodavcem (nerezidentno pravno lice koje nema registrovan ogranak ni predstavništvo, kao ni povezano pravno lice u Republici Srbiji) prema propisima strane države gde se nalazi sedište tog pravnog lica, ima poreski tretman drugog prihoda iz člana 85. Zakona o porezu na dohodak građana. Po predmetnom osnovu obračunavaju se i plaćaju pripadajući doprinosi za obavezno socijalno osiguranje, i to doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje i doprinos za zdravstveno osiguranje (jer lice nije osigurano po drugom osnovu). Po osnovu prihoda koji fizičko lice ostvari od stranog pravnog lice (poslodavac iz strane države koji nije obveznik obračunavanja i plaćanja poreza po odbitku), porez i pripadajući doprinosi za obavezno socijalno osiguranje obračunavaju se i plaćaju samooporezivanjem, saglasno odredbama člana 100a i člana 57. stav 2. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje.

Dodatno, u Mišljenju je navedeno da je odredbom člana 12. stav 1. Zakona o porezu na dohodak građana propisano da ako obveznik ˗ rezident Republike Srbije ostvari dohodak u drugoj državi, na koji je plaćen porez u toj državi, na račun poreza na dohodak građana utvrđenog prema odredbama ovog zakona odobrava mu se poreski kredit u visini poreza na dohodak plaćenog u toj državi. Saglasno stavu 2. istog člana predmetnog zakona, poreski kredit ne može biti veći od iznosa koji bi se dobio primenom odredaba ovog zakona na dohodak ostvaren u drugoj državi.

Sa tim u vezi, a budući da se suština metoda (poreskog) kredita sastoji u tome da Republika Srbija, kao država rezidentnosti (prilikom obračuna poreza na dohodak), odobrava primenu poreskog kredita za iznos poreza na dohodak koji su fizička lica (rezidenti Republike Srbije) platila u drugoj državi, u Mišljenju se navodi da iznos poreskog kredita može da se ostvari u odnosu na porez na prihod koji je predmet oporezivanja porezom na dohodak građana. Obveznik, dakle, ima pravo na poreski kredit, s tim da je on ograničen visinom odgovarajućeg dela srpskog poreza na taj dohodak, tj. ne može biti veći od iznosa koji bi se dobio primenom odredaba Zakona o porezu na dohodak građana na dohodak ostvaren u drugoj državi, pri čemu je za primenu metoda kredita nadležnim poreskim organima u Republici Srbiji neophodno podneti odgovarajući dokaz (izdat od strane nadležnog organa druge države) da je na predmetni prihod porez u toj drugoj državi zaista plaćen.

Ovaj članak je isključivo informativne prirode i ne predstavlja pravni savet. Ukoliko su Vam potrebne dodatne informacije, budite slobodni da nas kontaktirate.