Novine u okviru zaštite podataka o ličnosti – Srbija je dobila standardne ugovorne klauzule
14. februar 2020.Neposredno pre obeležavanja #DataProtectionDay u januaru 2020. godine, Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti („Poverenik“) doneo je Odluku o utvrđivanju standardnih ugovornih klauzula.
Na taj način, Poverenik je izvršio svoju obavezu iz Zakona o zaštiti podataka o ličnosti („ZZPL“), a Srbija je napravila korak bliže kompletiranju pravnog okvira zaštite podataka o ličnosti.
Šta su standardne ugovorne klauzule?
Standardne ugovorne klauzule („SCC“) predstavljaju model ugovora koji reguliše odnose dve ugovorne strane povodom obrade podataka o ličnosti.
Kao i gotovo sva rešenja ZZPL, ni SCC nisu originalni pravni mehanizam domaćeg zakonodavca već je u pitanju ideja koja je preuzeta iz GDPR. Ali, dok EU pravo poznaje dve vrste SCC, i to one koje regulišu odnose između dva rukovaoca i one koje regulišu odnose rukovaoca i obrađivača, ZZPL poznaje samo jednu vrstu SCC, i to one koje regulišu odnos između rukovaoca i obrađivača.
U pitanju je očigledan propust domaćeg zakonodavca, koji će naročito doći do izražaja kod prekograničnog prenosa podataka, gde bi postojanje SCC koje regulišu odnos dva rukovaoca bile od velikog praktičnog značaja jer se te SCC odnose na one situacije kada primalac podataka u inostranstvu samostalno određuje svrhu obrade koju vrši, dok obrađivač uvek postupa u okviru svrhe obrade prethodno određene od strane rukovaoca.
Kada se primenjuju SCC?
ZZPL propisuje da u situaciji kada rukovalac poverava vršenje radnji obrade obrađivaču, takva obrada mora biti uređena ugovorom ili drugim pravno obavezujućim aktom, koji je zaključen, odnosno usvojen u pismenom obliku, što obuhvata i elektronski oblik, koji obavezuje obrađivača prema rukovaocu i koji uređuje predmet i trajanje obrade, prirodu i svrhu obrade, vrstu podataka o ličnosti i vrstu lica o kojima se podaci obrađuju, kao i prava i obaveze rukovaoca.
Dakle, pravni odnos bilo kog rukovaoca i bilo kog obrađivača može biti zasnovan u celini ili delimično na SCC. One mogu biti primenjene kao samostalni ugovor ili deo ugovora između rukovaoca i obrađivača, pri čemu nisu dozvoljene nikakve izmene teksta SCC jer se u suprotnom takav ugovor neće smatrati SCC u smislu ZZPL.
SCC će biti od posebnog značaja u slučaju prenosa podataka od strane rukovaca sa sedištem u Srbiji obrađivaču sa sedištem u državi u kojoj nije obezbeđen primereni nivo zaštite podataka o ličnosti, tj. koje nisu članice Konvencije Saveta Evrope o zaštiti lica u odnosu na automatsku obradu ličnih podataka, niti se nalaze na listi država odnosno delova njihovih teritorija za koje je od strane EU utvrđeno da obezbeđuju primereni nivo zaštite, odnosno koje se nalaze na listi koju je utvrdila Vlada Republike Srbije.
U tim slučajevima, prenos podataka će biti moguć uz primenu odgovarajućih mera zaštite, odnosno na osnovu SCC i bez posebnog odobrenja Poverenika.
Bez obzira na nedostatke zakonskog rešenja koje poznaje samo jednu vrstu SCC, odluka Poverenika o utvrđivanju SCC svakako će olakšati prenos podataka u određene države, obezbeđujući dovoljno garancija licima na koje se podaci odnose.
Dodatno treba imati u vidu i da sam tekst SCC nije dovoljan za postojanje punovažnog ugovora već ugovorne strane moraju popuniti priloge SCC i uneti određene informacije o konkretnoj obradi podataka o ličnosti, čemu moraju pristupiti veoma pažljivo.
Ovaj članak je isključivo informativne prirode i ne predstavlja pravni savet. Ukoliko su Vam potrebne dodatne informacije, budite slobodni da nas kontaktirate.