COVID-19, poslodavci i zaposleni – između zaštite zdravlja i zaštite podataka o ličnosti

COVID-19, poslodavci i zaposleni – između zaštite zdravlja i zaštite podataka o ličnosti

17. septembar 2021.

Pandemija COVID-19 nesumnjivo je unela značajne promene ne samo u svakodnevni život građana, već i u poslovanje privrednih subjekata, odnosno način uspostavljanja i odvijanja procesa rada.

Jedno od pitanja koje je od nedavno aktuelno, tj. koje se u poslednje vreme sve češće postavlja, jeste pitanje dozvoljenosti i opravdanosti tzv. COVID propusnica, a naročito kada je u pitanju njihovo uvođenje kao uslova za pristupanje zaposlenih njihovom radnom mestu. Naime, interes poslodavca, s jedne strane, jeste da obezbedi nesmetano odvijanje procesa rada, pri čemu takođe ima i obavezu da isti organizuje na način koji podrazumeva bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu, dok je, s druge strane, interes zaposlenog ne samo zaštita njegovog zdravlja na radu, već i zaštita njegovih ličnih podataka, a naročito sprečavanje diskriminacije po osnovu zdravstvenog stanja.

Već je na prvi pogled jasno o koliko kompleksnoj temi je reč kada se govori o uslovljavanju dolaska zaposlenih na posao uvidom u potvrdu o izvršenoj vakcinaciji protiv COVID-19, preležanoj bolesti ili negativnom rezultatu testa, odnosno sa koliko različitih aspekata (kako pravnih, tako i onih etičke i praktične prirode) je istu neophodno sagledati kako bi se dao određeni sud.

U ovom tekstu, mi ćemo nastojati da istu ukratko sagledamo iz ugla propisa Republike Srbije o zaštiti podataka o ličnosti.

Šta kaže Zakon o zaštiti podataka o ličnosti?

Verujemo da je čak i pravnim laicima jasno da podatak o imunizaciji, preležanoj bolesti ili rezultatu testa na COVID-19 predstavlja podatak o ličnosti u smislu Zakona o zaštiti podataka o ličnosti (Službeni glasnik RS br. 87/2018) („ZZPL“). Takođe, vršenje uvida u takvu vrstu podataka predstavlja obradu podataka o ličnosti u smislu navedenog propisa. Važno je napomenuti i to da podaci o zdravstvenom stanju (fizičkom ili mentalnom zdravlju, te pružanju zdravstvenih usluga) predstavljaju posebnu vrstu podataka o ličnosti, čija je obrada veoma restriktivna. Drugim rečima, potrebno je da se stekne, odnosno ispuni niz uslova kako bi ista bila zakonita.

Tako, ZZPL propisuje da se podaci o ličnosti moraju prikupljati u svrhe koje su konkretno određene, izričite, opravdane i zakonite, i da se dalje ne mogu obrađivati na način koji nije u skladu sa tim svrhama, kao i da je obrada (između ostalog) zakonita samo ako je neophodna u cilju ostvarivanja legitimnih interesa rukovaoca (ili treće strane), osim ako su nad tim interesima pretežniji interesi ili osnovna prava i slobode lica na koje se podaci odnose koji zahtevaju zaštitu podataka o ličnosti (a posebno ako je lice na koje se podaci odnose maloletno). ZZPL takođe sadrži tzv. načelo minimizacije podataka o ličnosti, tj. oni moraju biti primereni, bitni i ograničeni na ono što je neophodno u odnosu na svrhu obrade. Pored navedenog, ZZPL izričito predviđa pojedinačne slučajeve u kojima je obrada podataka o zdravlju fizičkih lica zapravo dozvoljena.

Šta iz navedenog možemo da zaključimo?

Jasno je, dakle, da odgovor na pitanje da li, iz ugla ZZPL i drugih domaćih propisa u oblasti zaštite podataka o ličnosti, poslodavci mogu uslovljavati zaposlenima dolazak na rad uvidom u potvrdu o izvršenoj vakcinaciji protiv COVID-19, preležanoj bolesti ili negativnom rezultatu testa, ne može biti jednoobrazan, već zavisi od niza okolnosti konkretnog slučaja, kao što su priroda delatnosti kojom se poslodavac bavi, broj aktivnih slučajeva COVID-19 na relevantnom području, mere donete od strane nadležnih tela, a koje su u datom trenutku na snazi itd.

Takođe napominjemo da, sa izuzetkom stava da se obrada podataka o zdravstvenom stanju zaposlenih može vršiti samo u skladu sa aktima nadležnih organa koji se odnose na pandemiju i uz puno poštovanje načela obrade podataka iz ZZPL, u Srbiji trenutno ne postoji relevantna praksa nadležnih organa po ovom pitanju.

Šta možemo da uradimo?

Imajući u vidu sve prethodno navedeno, ostaje da se vidi da li će se, s obzirom na učestalost i značaj ovog pitanja, u narednom periodu iskristalisati odgovarajuće smernice nadležnih organa za postupanje, ali i kakva će konkretna rešenja iznedriti praksa privrednih subjekata u ovim nesumnjivo specifičnim okolnostima.

Ovaj članak je isključivo informativne prirode i ne predstavlja pravni savet. Ukoliko su Vam potrebne dodatne informacije, budite slobodni da nas kontaktirate.